Oskar Schindler

Oskar je njemački industrijalac koji je spašavao Židove u Drugom svjetskom ratu od mučenja i sigurne smrti u Holokaustu. Tijekom rata spasio je 1,200 Židova od sigurne smrti tako što ih je zaposlio u svojim tvornicama koje se danas nalaze u Češkoj i Poljskoj. Glavni je lik u knjizi Schindlerova arka po kojoj je snimljen film Schindlerova lista. Oskar Schindler rođen je 28. travnja 1908. u češkom gradiću Zwittau-Brinnlitz. Schindler je u svom životu prošao kroz 3 faze: prva je bila ta u kojoj ga je interesirao samo novac, druga je bila ta u kojoj je želio zaraditi novac, spasiti svoje radnike i spasiti sebe i na koncu treća u kojoj je shvatio da ne može ostvariti sve tri stvari, nego da se mora odlučiti za jednu od te tri - Oskar Schindler se odlučio za najbolju od te tri, odlučio se za spašavanje svojih radnika.

Nitko zapravo ne zna koji su bili Schindlerovi motivi. No, citiramo njegovu rečenicu:  „Znao sam ljude koji su radili za mene...Kad znaš ljude moraš se prema njima odnositi kao prema ljudskim bićima“. Nakon rata Oskar je emigrirao u Argentinu. Bankrotirao je i vratio se u Njemačku 1958. Kada ga je pokušao ponovno pokrenuti posao je propao 1961. Njegov poslovni partner otkazao je njihovo partnerstvo uz riječi: "...sada je jasno da si ti prijatelj Židova i više neću surađivati s tobom..." Oskar Schindler je umro 9. listopada 1974. u 66. godini života u mjestu Hildesheim. Pokopan je na katoličkom groblju na brdu Sion u Jeruzalemu.

Pete Sampras

Pete Sampras bivši je profesionalni američki tenisač, grčkog podrijetla i dugogodišnji svjetski broj 1. Proveo je čak 286 tjedana na 1. mjestu ATP liste (ATP=Udruženje teniskih profesionalaca) , po čemu je još uvijek rekorder. Šest je puta, u razdoblju od 1993. do 1998., bio na broju 1 na kraju godine. Njegov nadimak bio je: Pistol Pete, The King of Swing.  Povukao se iz profesionalnog tenisa na kraju 2002., nakon osvajanja još jednog US Opena pobjedom nad najvećim rivalom, Andreom Agassijem. Ukupno je osvojio 64 turnira u pojedinačnoj konkurenciji, od čega 7 Wimbledona, 5 US Opena i 2 Australian Opena, kao i 5 ATP Mastersa. Sam Grand Slam nikada nije osvojio. Više puta je spomenuo kako mu je idol bio Rod Laver kojeg je i upoznao. U to ga vrijeme primjetio Peter Fischer, poznati pedijatar i veliki ljubitelj tenisa koji je trenirao Samprasa i koji je jedan od najzaslužnijih za usmjeravanje Samprasa u jednog od najboljih igrača svog vremena. O tome koliko je bio uspješan tenisač svjedoče i njegovi veliki rezultati, a vjerojatno najveći faktor u svemu bila je njegova strpljivost i uravnoteženost tijekom igre kojim je znao izluđivati svoje protivnike. Jer kad je trebalo gubiti živce, Pete je bio najsabraniji. Mi ga pamtimo po tome što je bio jedan od onih igrača koji je najviše namučio našeg Gorana Ivaniševića. Jedini igrač koji ga je ikada nadmašio bio je Roger Federer.

Akira Kurosawa

Akira Kurosawa je japanski filmski redatelj, scenarist i producent. Jedinstvenu temu svoga stvaralaštva Kurosava određuje pitanjem: "zašto ljudi ne mogu živjeti sretnije zajedno?" Akira Kurosawa rođen je u obitelji Isamua i Shime Kurosawa 23. ožujka 1910. Američki redatelj John Ford također je izvršio veliki utjecaj na njegov rad. Kurosawa je imao jedinstvenu snimateljsku tehniku, koju je razvio do pedesetih godina, a koja je njegovim filmovima davala jedinstven izgled. Volio je koristiti daljinske leće jer su izduživale kadar te zato što je vjerovao da će postavljanjem kamera dalje od glumaca od njih dobiti bolju izvedbu. Njegov najpoznatiji film zove se Sedam samuraja. Kurosawini filmovi izvršili su veliki utjecaj na svjetsku kinematografiju i nastavljaju inspirirati redatelje i druge, širom svijeta.Film Riđobradi je označio prekretnicu u Kurosawinoj karijeri više nego bilo koji drugi. Osim toga što je to bio posljednji film s Mifuenom, bio je to i njegov zadnji crno-bijeli film. Bio je i posljednji koji je snimio kao jedan od glavnih redatelja unutar japanskog studijskog sustava koji je snimao oko jedan film po godini.. Od ostalih filmova snimio je : Saga o judu, Najljepši trenuci života, Saga o judu 2, Ljudi koji su stali na tigrov rep, Pijani anđeo, Tihi dvoboj, Skandal, Rašomon i nogi drugi. Neke od nagrada koje je osvojio su : 1951. – Zlatni lav na Venecijanskom filmskom festivalu za Rašomon,1951. – Počasni Oscar: Najbolji strani film za Rašomon, 1955. – Srebrni lav na Venecijanskom filmskom festivalu za Sedam samuraja, 1975. – Oscar za najbolji strani film - Dersu Uzala, 1980. – Zlatna palma na Filmskom festivalu u Cannesu - Kagemusha - vojskovođin dvojnik, 1982. – Zlatni lav za životno djelo na Venecijanskom filmskom festivalu, 1984. – Legija časti

Moj omiljeni film

Moj omiljeni film je trilogija gospodara prsteova sastoji od tri dijela : Prstenova družina (2001.), Dvije kule (2002.) i Povratak kralja (2003.).Režirao ga je Peter Jackson. Neki od glavnih glumaca su Elijah Wood, Sean Astin, Viggo Mortensen, Orlando Bloom, Ian McKellen, Cate Blanchett, Christopher Lee. Gospodar tame Sauron iskovao je 16 prstenova i dao ih slobodnim ljudima Međuzemlja. U tajnosti je iskovao i Jedan prsten (za sebe) koji će vladati svima i tako prevario Međuzemlje. Jedan po jedan Sauron je pokorio narode, ali neki su se odupirali. Posljedni savez ljudi i vilenjaka oduzeo je Sauronu prsten moći koji je postao zauvijek izgubljen. Sve dok jedne sudbonosen noći nije dospio u ruke hobitu Frodu. Nakon otkrića Prstena moći, oslabljeni narodi Međuzemlja šalju Prstenovu družinu da uništi prsten na Kletoj gori. To mi je najdraži film jer volim taj tip filmova. Fasciniraju me događaji koji se događaju u filmu. Veliki sam obožavatelj i imam igrice, knjige, plakate gospodar prstenova. Jako volim znanstvenu fantastiku.http://hr.wikipedia.org/wiki/Orlando_Bloom. http://hr.wikipedia.org/wiki/Viggo_Mortensen

Moj najbolji prijatelj

Moj najbolji prijatelj zove se Domagoj. Poznajemo se od 1.razreda. On je profesionalni plesač. Ove godine je 3. u Hrvatskoj. On i ja imamo mnogo toga zajedničkoga i zbog toga se dobro slažemo. Ali ponekad radimo pomalo lude stvari nakon kojih ima ne baš lijepih posljedica. Nažalost viđamo se rijetko (od kada sam se odselio) jer ja imam muzičku školu, a on plesanje (nekim danima treninge ima dulje nego školu). Najćešće se viđamo on-line i tu se oko svega dogovaramo. Pravi smo vragovi. Nedostaje mi posliješkolsko sjedenje na hladnom kamenu i čavrljane s njim. On živi u mom bivšem naselju Sopotu. Fizički se razlikujemo. On je visok i mišićav, plave kose i plavih očiju.

Što ću postati kad odrastem?

Kao mali oduvijek sam volio računala i volio sam gledati tatu kako radi na njima (moj tata je informatičar). Odrastao sam uz računala. Dedo mi je bio projektant i ucio me je radit jednostaven tlocrte i nacrte. Sada me tata dalje uči raditi na raznim programima. Sada radim na OCAD-u na precrtavanju orijentacijskih karta. Kad odrastem zaposlit ću se kao informatičar. Tata mi je rekao da je on sveopći informatičar, a da su potraženiji oni koji su specijalizirani u nekim stvarima. Za dvije godine dobit ću vlastito računalo ( bar se nadam) i tad ću poćet ozbiljnije se baviti informatikom. Uvijek si misli da bi bio odličan u programiranju kompjuterskih igrica. Moj uzor su svi oni uspjesni informaticari, narocito oni koji tipkaju brzinom munje.

Moj uspomena iz djetinstva

Prošle godine išao sam na tjedan dana u švedku na najveće orijentacijsko natjecanje u svijetu. Vožnja do švedske trajala je oko 18h vožnje autom + 7h vožnje trajektom (najvećim na svijetu). Smjestili smo se u jednom jako malom kontenjeru koji nam je iznajmio jedan star, ali drag šveđanin. Tamo su bila dva kreveta, a nas je bilo 6 pa su neki spavali na podu. Natjecanja su bila dugačka i teška, a natjecatelja jako puno pa se nitko od nas nije previše proslavio (makar smo svi u hrvatskoj u svojoj kategoriji među tri najbolja). Prva tri dana padala je kiša sa kratkim zatišjima pa je bilo jako hladno. Jednom prigodom kad smo otišli na natjecanje ostavili smo jedan prozor poluotvoren pa se moja vreća smoćila. Zadnja dva dana bilo je sijalo sunce i postalo je vruće pa smo noslili kratke rukave (nebi ste povjerovali kako se samo vrijeme brzo mijenja u Švedskoj). Na dan pauze napravili smo trening trčanja. Neki dijelovi Švedskih šuma pokriveni su 30 cm visokim grmovima (vrlo finih) borovnica. Tata nam je dao đeparac od oko 50 kruna (kruna je valuta u Švedskoj i približno je vrijedna jednoj kuni) koje smo potrošili u obližnjim dućanima na poznate švedske čokolade. Kako su samo bile fine!!! Na povratku kući nije se ništa prezanimljivoga dogodilo osim posjeta MCdonald-u nakon kojeg sam skoro povratio. Nikad necu zaboraviti taj provod!