Moj uspomena iz djetinstva

Prošle godine išao sam na tjedan dana u švedku na najveće orijentacijsko natjecanje u svijetu. Vožnja do švedske trajala je oko 18h vožnje autom + 7h vožnje trajektom (najvećim na svijetu). Smjestili smo se u jednom jako malom kontenjeru koji nam je iznajmio jedan star, ali drag šveđanin. Tamo su bila dva kreveta, a nas je bilo 6 pa su neki spavali na podu. Natjecanja su bila dugačka i teška, a natjecatelja jako puno pa se nitko od nas nije previše proslavio (makar smo svi u hrvatskoj u svojoj kategoriji među tri najbolja). Prva tri dana padala je kiša sa kratkim zatišjima pa je bilo jako hladno. Jednom prigodom kad smo otišli na natjecanje ostavili smo jedan prozor poluotvoren pa se moja vreća smoćila. Zadnja dva dana bilo je sijalo sunce i postalo je vruće pa smo noslili kratke rukave (nebi ste povjerovali kako se samo vrijeme brzo mijenja u Švedskoj). Na dan pauze napravili smo trening trčanja. Neki dijelovi Švedskih šuma pokriveni su 30 cm visokim grmovima (vrlo finih) borovnica. Tata nam je dao đeparac od oko 50 kruna (kruna je valuta u Švedskoj i približno je vrijedna jednoj kuni) koje smo potrošili u obližnjim dućanima na poznate švedske čokolade. Kako su samo bile fine!!! Na povratku kući nije se ništa prezanimljivoga dogodilo osim posjeta MCdonald-u nakon kojeg sam skoro povratio. Nikad necu zaboraviti taj provod!